U današnje vrijeme sve je veći broj  poremećaja funkcije ljudskog organizma koji se  dugim klasičnim dijagnostičkim testovima ne mogu otkriti. Najčešće su to različiti gastrointestinalni poremećaji, problemi sa cirkulacijom, glavobolje i migrene, astma, različiti kožni problemi kao i niz simptoma koje pripisujemo alergijskim reakcijama (rinitis, svrbež i suzenje očiju, kihanje, nadražajni suhi kašalj, svrbež, crvenilo kože i/ili osip…).

Da li ste ikad poslije čaše ili dvije crnog vina imali neke od smetnji koje su vas asocirale na alergiju (osip, glavobolja, crvenilo kože) ili ste nakon cjelovečernjeg uživanja u finim tvrdim pikantnim sirevima sutradan ustali  sa osipom? Možda uzrok problema leži u intoleranciji na histamin.

ŠTO JE HISTAMIN?

Histamin (2,4-imidazoletilamin) je biološki vrlo rasprostranjena molekula prisutna u životinjskom, biljnom i carstvu mikroorganizama Prvi put je izoliran 1910. godine iz biljke koja je bila zaražena ergotom (G.Barger i H.H.Dale)
Naše najčešće asocijacije ga povezuju sa alergološkim reakcijam na ubod pčele, ose ili stršljena. U ljudskom organizmu posrednik je u mnogim  biološkim procesima (zacjeljivanje rana, stvaranje krvnih stanica, neurotransmisija, dan-noć regulacija, intestinalna ishemija, alergijske reakcije). Pripada grupi biogenih amina (epinefrin, norepinefrin, serin, dopamin), a nastaje dekarboksilacijom amino kiseline histidin pomoću enzima histidin dekarboksilaze u trombocitima, histidinskim neuronima, bazofilima, mastocitima i enterokromafilnim stanicama gastrointestinalne sluznice.
Osim što se histamin oslobađa iz mastocita pri posredovanju u raznim reakcijama, neka hrana i napitci sadrže velike količine histamina ili ga oslobađaju tijekom svoje  razgradnje.
Histamin se  u organizmu metabolizira pomoću enzima ekstracelularne diamin oksidaze do imidazol acetata i intracelularne histamin-N-metiltransferaze do N-metilimidazolacetata.

ŠTO JE INTOLERANCIJA NA HISTAMIN?

Intolerancija na histamin je nemogućnost enzima diamin oksidaze (DAO) da razgradi histamin kojeg smo unijeli hranom ili je nastao njezinom razgradnjom.Kod tipičnih alergijskih reakcija  na hranu posredovanim imunoglobulinom E(IgE) gdje je dovoljna i najmanja količina alergena da potakne reakciju kod intolerancije na histamin kumulativna  količina histamina i aktivnost enzima su ključni (znači količina unijetog histamina, količina oslobođenog histamina, prisutnost drugih biogenih amina, količina konzumiranog alkohola i prisutnost inhibitora enzimske aktivnosti npr. određenih lijekova).

Novija istraživanja su pokazala da je intolerancija na histamin stečeni poremećaj više nego genetski. Često je prisutna kod ljudi koji pate od učestalih urtikarija, celijakije i Chronove bolesti. Prvi simptomi intolerancije na histamin pojavljuju se u ranom pubertetu i nekad se razvijaju veoma sporo pa se lako naviknuti na njih što komplicira dijagnostiku. Pri utvrđivanju ove intolerancije uz anamnezu određuje se aktivnost diamin oksidaze u plazmi ili serumu.

UTVRĐIVANJE INTOLERANCIJE NA HISTAMIN

Kod ljudi kod kojih uz cjelokupnu anamnezu i negativne alergološke testove i dalje postoje reakcije na konzumiranje hrane i pića bogatih histaminom ili na hranu i pića koja oslobađaju histamin razgradnjom indicirana je intolerancija na histamin. Ona se utvrđuje sposobnošću organizma da razgradi histamin neposredno nakon konzumacije takve hrane i napitaka. Kapacitet razgradnje histamina određuje se mjerenjem aktivnosti enzima diamin oksidaze (DAO) u serumu ili plazmi. Aktivnost DAO se izražava u jedinicama razgradnje histamina i ako je niska  intolerancija na histamin je prisutna.

U toku trudnoće placenta proizvodi velike količine DAO i od trećeg mjeseca do kraja trudnoće nije moguća pojava simptoma intolerancije na histamin.

PREVENCIJA I LIJEČENJE

Ljudi osjetljivi na histamin moraju paziti na količinu unijetog histamina kao i ostalih vazoaktivnih amina (feniletilamina, serotonina, tiramina i dopamina), alkoholnih pića i određenih lijekova. Nakon utvrđivanja intolerancije na histamin simptomi se povlače unutar dva tjedna ako se iz prehrane izbaci  hrana i pića koja su bogata histaminom ili ga oslobađaju razgradnjom. U nekim slučajevima se koriste i antihistaminici. Dugoročno se savjetuje:
- konzumacija hrane koja ne sadrži histamin ili ga sadrži veoma malo
- izbjegavati dugo čuvanje  i podgrijavanje hrane
- izbjegavati gotova i polugotova jela
- izbjegavati proizvobe u kojima ima aditiva, osobito umjetnih boja,konzervansa i umjetnih aroma
- pripremati uvijek svježi obrok od svježih namirnica
- konzumirati hranu bogatu vitaminom B6  i vitaminom C
- paziti na korištenje lijekova koji oslobađaju histamin ili inhibiraju enzim diamin oksidazu
- paziti na konzumaciju namirnica bogatih vazoaktivnim aminima (banana, kivi, ananas, rajčica, šljive, hobotnica, soja umak, čokolada, sirevi sa plemenitom plijesni...)

Zbog široke palete namirnica koje su povezane sa histaminom, raznim terapijama lijekovima od kojih neki pacijenti ne mogu odustati ili prehrane koja je organizirana van kuće gdje se ne zna  dužina skladištenja i  naćin pripreme obroka moguće je koristiti egzergonu diamin oksidazu kao dodatak jelu da se poveća kapacitet razgradnje histamina. Visoka osjetljivost na histamin i niska razina aktivnosti endogenog enzima diamin oksidaze iziskuje pridržavanje prehrane siromašne histaminom i drugim vazoaktivnim aminima.

nutricionista Bojana Bakić, dipl.ing.